Imam dva života. Jedan svoj i jedan što ga drugi izmisle.




13.11.2010.

Dragi moji

Prvi put otkako sam na bloggeru, ne znam sta da napisem.

 

Ne znam kako da vam opisem danasnji dan. Tako da cu se morati ponasati kao i obicno... pisacu kako je bilo, a osjecaj biti dio toga vam, nazalost ne mogu opisati.

 

Pomalo nestvarno je djelovalo posljednjih 48 sati.

 

Ukupno sam dobio 228 privatnih poruka vezano za ovu akciju. Zao mi je, i izvinjavam se ako nekome nisam odgovorio, ili ako sam kratko odgovarao, nije bilo namjerno, jednostavno mi je nedostajalo vremena.

 

Telefonskih poziva ni sam ne znam koliko sam imao, uglavnom, dvije baterije na mobitelima su potpuno prazne.

 

Ovu ideju sam napisao na blogu u cetvrtak.

 

Za samo jedan dan je prikupljeno 1548,00KM+ sto imam informacije da ima jos uplata na racun Omladinskog udruzenja Tempo, o cemu cu vas informisati naknadno.

 

Da ne duzim previse... Vecerasnji post cu pisati bez imena i nickova, mada bi im najradije slike okacio na blog da ih vidite :)

 

Danas u 14h ispred Konzuma se naslo 11 ljudi, sjelo nakratko i dogovorilo sta dalje, nakon nevjerovatne noci i prepiske sa pola bloggera. Mnogi od vas su nudili pomoc i da dodju, pomognu u kupovinii oakovanju, ali jednostavno nismo imali dovoljno prostora za to. HVALA VAM.

 

Kad je ilham predlozio ovu akciju, prihvatio sam istog momenta, s tim da sam ocekivao MAKSIMALNO 30 paketica.

 

Oh, tako ste me brzo razuvjerili i pokazali srce.

 

Odlucili smo da odemo u SKAFA prodavnicu u Halilovicima, i nismo pogrijesili.

 

Ljudi su sa zanimanjem gledali u nas, i propitivali sta mi to radimo... I da, odmah su bili spremni uscestvovati. Mozete misliti, samo sto smo dosli, prilazi jedna od djevojaka koje su danas bile prisutne i kaze, evo jos novca, dala ona  gospodja tamo... HVALA.

 

Djevojka na kasi, nakon sto je cula sta radimo, rezervisala je kasu samo za nas. HVALA.

 

Kad smo do pola zavrsili sa kupovinom, radnici u skafi su nam ponudili svoj prostor za odmor, da napravimo pauzu, djevojka sa kase nam se takodjer pridruzila, interesujuci se kako se moze prikljuciti. Nikad nije cula za blogger, a odmah je ponudila pomoc.

 

Od planiranih pocetnih trideset, preko onih 50 koje smo imali na kraju dana u petak, danas vec imamo 110 paketica... S tim da ne znam koliko jos novca ce biti... imam informaciju za jos 300KM da je uplaceno... Zao mi je sto sam puno ljudi odbio da uplacuju novac, obzirom da je kratko vrijeme i jednostavno sam se izgubio, ne znam hocemo li stici, odbio sam i dijasporu, rekao im nemojte, novac nece stici do poslije bajrama... ipak su neki nasli nacin da dostave novac... HVALA.

 

Jedno veliko hvala ide djevokama i momcima iz udruzenja DEMUS, zaista su nam pruzili svaku vrstu pomoci, od finansijske preko organizacijske, obzirom da oni imaju iskustva sa takvim stvarima, sto nam je bilo od neprocjenjive vaznosti.

 

Jedna sarajevska firma nam je ponudila svoj prostor za pakovanje i cuvanje paketica. Sve su nam stavili na raspolaganje. Kancelariju, kancelarijski materijal, mjesto za skladistenje...HVALA.

 

Dio grupe je vec ranije otisao u prostorije te firme i poceo sa pakovanjem, ostali smo se pridruzili nakon zavrsene kupovine. Cak smo imali i tri male djevojcice koje su nam pomagale oko izbora igracki :) HVALA I VAMA :) Imali smo i uplata od djevojcice koja je podigla novac sa svoje vlastite stednje, one djecije ... HVALA :)

 

Zavrsili smo oko 20h.

 

Sta sad... sreca pa su drugi bili pametniji i vise poznavali bloggersku zajednicu... Da su se na mene oslonili, ne bismo znali sta sa tolikim paketicima...

 

Ali eto, oni su vas poznavali... znali su za vase srce, a ja nisam vjerovao....

 

Raspitali su se i vec su imali odgovor na moje pitanje STA CEMO SA 110 PAKETICA??

 

A oni... Mjedenica 67, oboljela djeca od karcinoma 20, pazaric 20... a ja sam ostao bez teksta...

 

Vjerovatno sam to prikrio osmjehom, ali... bio sam ganut... 

 

Oni su znali da se za jedan dan moze napraviti akcija, a ja nisam vjerovao.

 

Izvinjavam se blogger.ba.

 

Izvinite sto sam sumnjao u vasu spremnost da osigurate djeciji osmjeh.

 

 

 

pakovanje pakovanje pakovanje pakovanje pakovanje pakovanje
Duh Koji Hoda



















"Crne rupe nastaju
kad se um ubrza do beskonacnosti,
ali u negativnom smislu.
Tako da ti se cini da
onoga do cega ti je stalo
nema.
Nema zivota.
Nema sveta.
Nema drugih ljudi.
Nema cak ni tebe..."
---------
Ovaj kutak I-neta nema veze sa stvarnoscu.
Sve price, dogadjaji i likovi NISU IZ STVARNOG ZIVOTA.
SVE je izmisljeno, samo djelic maste....
---------






ra.blog.sa@gmail.com

Jednom sam imao Prijatelja. Poginuo je na Kapiji, u Tuzli....
KAJLO STARA

PRIJATELJU MOJ
DRUZE NAJBOLJI
OSTAVI ME KADA MNOGO
TREBAO SI MI K'O NIKADA

U NAJGORE DANE
JA LIJECIM RANE
KOJE MI NIKAD NECE
NI ZAMLADITI JARO MOJ

U TOM NOVOM SVIJETU
NADJI MJESTO ZA MENE
JER JA OVDJE NECU MOCI
DUGO BEZ TEBE
KAJLO STARA, JARO MOJ

ONO STARO DOBRO VRIJEME
NIKAD NECE BITI,
A NI NASU STARU RAJU
OPET SASTAVITI
JER NEMA NJIH

U MOM SRCU ZNAJ
ZAUVIJEK CES BITI,
A JA DRINSKOM CESTOM
NECU VISE PROLAZITI
A RAZLOG ZNAM

MANIFESTO

Novo je doba"¦ Gledaš vijesti na 100 kanala simultano i većina govori samo o jednom. Ponovno su razotkrili teroristički lanac muslimana koji su planirali da pobiju djecu i ugase svetost slobode, a sve u cilju mračnjaštva i nazadnjaštva. "Prokleti muslimani"¦" misao ide kroz tvoj, medijima odgojeni mozak "“ "Svi su isti".

Ali jesi li ikad, u svom životu, razmislio svojom glavom? Jesi li ikad pokušao isključiti svoj um iz Matrice i pogledati svijet kroz oči muslimana? Imaš li uopće um i razum ili je to samo antropološski privid koji je humanizam usadio u tebe? Ne boj se. Dođi i vidi.

JA SAM MUSLIMAN"¦ uđi u moj svijet onakav kakav jeste.

Moj svijet može početi bilo kada. U trenutku kada mi babo dovi za hairli porod, a mati me nosi tek 3 mjeseca u utrobi"¦ Dok mi uče ezan i ikamet na uho i zovu me mojim muslimanskim imenom, sedam dana nakon što se rodim"¦ Dok u osmom razredu osnovne škole, na ekskurziji, sva mi raja leži pijana po podu hotelske sobe zajedno sa vrlim nastavnikom koji bi nas trebao odgajati i nadgledati, a ja na balkonu klanjam jaciju"¦ Kad se nakon heftu dana neprekidnog pušenja trave, "u čast" mog osamnaestog rođendana, nađem u džamiji na sedždi, moleći oproštaja od Allaha jer neću da živim taj život bez cilja"¦ Ili mi Allah Uzvišeni pošalje svog roba dobrog koji me podsjeti da sam prefur'o tridesetu i da mi pored svog uspjeha u životu fail samo Allah"¦ Ili možda kada u svojoj crkvi prvi put postavim pitanje o logici trojstva ili kontraverzama Biblije a prijekor svećenika me gurne prema Istini Jedinoj"¦ Čak i kada me hafiz Bugari dozove od heroina i zbunjeno klanjam sabah u Bijeloj džamiji"¦ Čak i kad nakon 63 godine poganog života, u zadnjem dahu izustim svjedočenje da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov Poslanik"¦ Čak i tad.
"Prokleti slabići i mamine maze"¦" ponovno struji kroz tvoj ponosom okovani mozak "“ "Svi su isti".

Možeš li racionalno objasniti prijezir u svom srcu kad sretneš moju majku, sestru ili ženu na ulici, kako čedno a u isto vrijeme plemenito koraća izjavljujući svakim korakom ponos zbog svog hidzaba ili nikaba?
Trudiš li se bar malo da sakriješ mržnju u pogledu kad vidiš moju bradu u ma kojoj dužini i stilu asociranom sa islamom?

Imaš li petlje da mi nešto kažeš u oči? I kojim bi jezikom to rekao? Jeli onim što ti ga je crveni dedo naučio na dvoheftičnom policijskom kursu u Bačkoj palanci kada je iznenada nakon toliko dugog bravka na kursu usvojio "bre" kao svoju riječ? Ili onim za koji mi prebacuješ da ga iskrivljujem "stranim" riječima tipa hefta ili selam"¦
"Proklete neobrazovano-zaostale bradate spodobe i nindža bule" "“ prolazi ti val kroz korteks ispod od muke znojna čela. "Svi su oni isti"

Jel' zaista misliš da sam ja taj koji je ovdje prazna isprana olupina a da si ti taj koji je ispunjen humanizmom i prosvjetljenjem?

Dok ja stojim u hladnoj zimskoj noći pred centralnim zatvorom naspram kordona policajaca niskog čela, braneći posljednji tračak pravde na ovoj krvavoj zemlji, ti sjediš nedaleko od tog prizora, "na Relaxu", sa pivom u ruci držiš ders okupljenim kako je novo doba svanulo za našu djecu. Veoma prosvjetljeno od tebe.

Dok pendreci padaju po mojoj braći koja leže u krvavom snijegu završavaš svoj zadnji masterpeice za Slobodnu Bosnu ili Dane o ljudskim pravima i vrijednostima demokratskog društva. Veoma humano od tebe.

Najvažnija stvar u životu ti je šta je p'jana Brittney Spears povratila sinoć. Meni najvažnija stvar u životu je što su mi braća i sestre gladni u Bosni, u Gazi, u Iraku, u Somaliji i u Čečenistanu.

Gledaš MTV, VH1, ViVa i FOX channel "“ sretan i bez pameti. Ja noći provodim surfajući Net, ne bil' razaznao komadić istine o mom napaćenom Ummetu od silnih propagandi i dezinformacija.
I opet misliš da si bolji. Nemaš šta da kažeš, ali jedno ti je u glavi: "Svi su oni isti".

JA SAM MUSLIMAN i ovo je moj Manifesto.
Volim dobrotu i osuđujem zlo"¦ Ne ubijam ljude jer nisu kao ja, nego ratujem za goli opstanak. Mrzim teror i ubice nevinih jer mi je Onaj zarad Kojeg sve ovo radim objavio da ko ubije jednu nevinu osobu kao da je pobio cijeli svijet. Volim Istinu a prezirem laž. Blag sam u govoru ali nisam glup. Ne mrzim ljude ali prezirem njihova ružna djela. Borit ću se do smrti i za tebe koji ne znaš i dat ću život svoj"¦ Ali pobijeđen nikad ne mogu biti jer na kraju krajeva mi smo svi isti i istom cilju idemo"¦.


384642


Powered by Ra