Imam dva života. Jedan svoj i jedan što ga drugi izmisle.




13.04.2013.

Crna duša

Visoko podignutih ruku Hamza pjeva i polahko šeta kafanom. U pauzi između strofa ispija nove čaše i razbija ih od zid.

 

-  Hamza, a kad si ubio zadnjeg čovjeka?

 

- Četnika Dino, čet-ni-ka. Znam. U zadnjoj akciji. Mislili smo da smo završili kad Dado dovede onog pukovnika, kapetana, šta li je bio, sjećaš li se kad sam mu otkinuo glavu. Ti si opet plakao. Izađem napolje. Tresem se. Nedaleko od zemunice stanem da se smirim.

 

Odjednom čujem plač. Iz drugog rova. Ukočim se. Polahko puzim naprijed. Vidim silueta čovjeka.

Bacam se na njega. Desnom rukom udbijam njegov automat i hvatam ga za kosu. Zadignem mu vrat. U lijevoj ruci nož. Zamahujem.

Ali, to nije četnik.

To je skoro dijete. Šta sad? Kako da ga ubijem.

On hvata pištolj. BUUUUM. - Hamza zadiže džemper. Duž grudi ogroman ožiljak. Pokazuje putanju metka

 

 - Duž grudi, pa u vilicu, obraz, preko oka i duž čela. Zamah, nož se sjuri kroz glavu tog nesretnog mladića, skoro djeteta. Skačem, okrećem se. Nema nikog više. 

 

Hamza otresa glavom. Vraća se ponovo nazad u stvarni svijet.

Ispija novu čašu.

 

- Hamza, zapjevaj nam nešto naše. Nešto pravo naše.

Hamza raširi ruke

 

"Moj Dilbere, kud se šećeš

Aj, što i mene ne povedeš "

 

Dino je prevodio

 

"Moj dragi kad ideš napolje

zašto i mene ne povedeš sa sobom"

 

Dva starca su se toliko približili da su skoro sjedili za istim stolom sa Hamzom i Dinom.

 

"Što te volim,

Ah, što te ljubim,

Aman, Bože moj "

 

Oh kako te ljubim,

Aman, Bože moj"

 

"Povedi me u čaršiju,

Aj, pa me prodaj bazardžiji."

 

 

"Povedi me u Centar,

Aj, pa me založi u zalagaonicu."

 

"Što te volim,

Ah, što te ljubim,

Aman, Bože moj."

 

Dino je tiho prevodio pjesmu gostima. Hamza iskapi flašu i razbi je.

 

 - Dino, vjeruješ li ti meni?

 

- Vjerovao sam ti kad su nam glave bile u torbi.

- Samo neka sam ja tebe našao. Biće dobro. Sve će biti dobro. Vidjećeš. Imam dobar posao. Radim za sindikat. Nećeš vjerovati, 25 $ na sat. Može nam biti za sve. Naći ćemo stan u dobroj četvrti. Smjestimo se i polahko. Ići ćemo na jezero da pecamo. Odavno se spremam. da kupim pribor. Malo u kafanu, pa cure. Tebe ćemo u školu. Ima sto poslova koje možeš da radiš. Čuj majke ti - homeless.

 

- Pusti to sad Hamza. Pjevaj nam!

- Hej gazda, ima li još pića? Ima li viskija za bivše ratnike? Za bivše kraljeve? Dino! Mi smo bili kraljevi. Jesmo li?

 

- Barmen se trgnu. Slušajući ove čudne priče i pjesme potpuno je zaboravio na kafanu i na goste. Izvuče nove flaše i nasu piće za sve. Viski je već potpuno obuzeo Dinu. Bio je na granici sna. Hamzino pitanje kao da ga probudi. U momentu se promijeni. Nije to više bio onaj do maloprije pijani mladić. Oči mu se izbistriše i pogled postade čvrst. Ispi čašu i razbi je.

 

- Jesmo Hamza. Mi smo bili kraljevi, - ustade, zagrli Hamzu i prvi poče pjevati. Hamza prihvati:

 

"Da je meni leći umrijeti,

Lane moje, leći umrijeti.

Umrijeti, smrti ne vidjeti,

 

Lane moje, smrti ne vidjeti.

Da ja vidim ko će me žaliti,

Lane moje, ko će me žaliti."

 

U pola pjesme zastadoše. Dohvatiše flaše i počeše piti. Viski je klokotao, slijevao se pored usana, natapao im garderobu i kapao na pod.

 

Prije nego dođoše do dna flaša, izgubiše ravnotežu, zaljuljaše se i poletiše na pod.

Dvojica opakih skočiše i uhvatiše ih malo prije samog poda. Barmen pokaza da ih spuste na pod.

 

- Džordži, ti si sa autom ovdje? Opaki klimnu glavom.

- Stavite ih u auto i odvezite na ovu adresu, - on otvori papirić sa adresom.

 

- Neka sam proklet. Neka sam proklet. Ha, ha, ha, ha...

 

Džordži. Odvezi ih. Pazi, da im nije falila dlaka s glave.

- Hej Kris, šta ti pada na pamet? Znam valjda i ja razlikovati...

- Nadam se da znaš. I možeš me slobodno zvati Fani Kris od noćas.

- Nećeš se ljutiti. Nezgodan si, znaš.

- Nema problema. Gledaj ovamo. Staviću im njihov novac nazad. Nemoj da šta zafali. Ovo noćas sam ja častio.

 

- Jesu li te podsjetili na Sajgon?

Fani Kris šutke klimnu glavom.

Duh Koji Hoda



















"Crne rupe nastaju
kad se um ubrza do beskonacnosti,
ali u negativnom smislu.
Tako da ti se cini da
onoga do cega ti je stalo
nema.
Nema zivota.
Nema sveta.
Nema drugih ljudi.
Nema cak ni tebe..."
---------
Ovaj kutak I-neta nema veze sa stvarnoscu.
Sve price, dogadjaji i likovi NISU IZ STVARNOG ZIVOTA.
SVE je izmisljeno, samo djelic maste....
---------






ra.blog.sa@gmail.com

Jednom sam imao Prijatelja. Poginuo je na Kapiji, u Tuzli....
KAJLO STARA

PRIJATELJU MOJ
DRUZE NAJBOLJI
OSTAVI ME KADA MNOGO
TREBAO SI MI K'O NIKADA

U NAJGORE DANE
JA LIJECIM RANE
KOJE MI NIKAD NECE
NI ZAMLADITI JARO MOJ

U TOM NOVOM SVIJETU
NADJI MJESTO ZA MENE
JER JA OVDJE NECU MOCI
DUGO BEZ TEBE
KAJLO STARA, JARO MOJ

ONO STARO DOBRO VRIJEME
NIKAD NECE BITI,
A NI NASU STARU RAJU
OPET SASTAVITI
JER NEMA NJIH

U MOM SRCU ZNAJ
ZAUVIJEK CES BITI,
A JA DRINSKOM CESTOM
NECU VISE PROLAZITI
A RAZLOG ZNAM

MANIFESTO

Novo je doba"¦ Gledaš vijesti na 100 kanala simultano i većina govori samo o jednom. Ponovno su razotkrili teroristički lanac muslimana koji su planirali da pobiju djecu i ugase svetost slobode, a sve u cilju mračnjaštva i nazadnjaštva. "Prokleti muslimani"¦" misao ide kroz tvoj, medijima odgojeni mozak "“ "Svi su isti".

Ali jesi li ikad, u svom životu, razmislio svojom glavom? Jesi li ikad pokušao isključiti svoj um iz Matrice i pogledati svijet kroz oči muslimana? Imaš li uopće um i razum ili je to samo antropološski privid koji je humanizam usadio u tebe? Ne boj se. Dođi i vidi.

JA SAM MUSLIMAN"¦ uđi u moj svijet onakav kakav jeste.

Moj svijet može početi bilo kada. U trenutku kada mi babo dovi za hairli porod, a mati me nosi tek 3 mjeseca u utrobi"¦ Dok mi uče ezan i ikamet na uho i zovu me mojim muslimanskim imenom, sedam dana nakon što se rodim"¦ Dok u osmom razredu osnovne škole, na ekskurziji, sva mi raja leži pijana po podu hotelske sobe zajedno sa vrlim nastavnikom koji bi nas trebao odgajati i nadgledati, a ja na balkonu klanjam jaciju"¦ Kad se nakon heftu dana neprekidnog pušenja trave, "u čast" mog osamnaestog rođendana, nađem u džamiji na sedždi, moleći oproštaja od Allaha jer neću da živim taj život bez cilja"¦ Ili mi Allah Uzvišeni pošalje svog roba dobrog koji me podsjeti da sam prefur'o tridesetu i da mi pored svog uspjeha u životu fail samo Allah"¦ Ili možda kada u svojoj crkvi prvi put postavim pitanje o logici trojstva ili kontraverzama Biblije a prijekor svećenika me gurne prema Istini Jedinoj"¦ Čak i kada me hafiz Bugari dozove od heroina i zbunjeno klanjam sabah u Bijeloj džamiji"¦ Čak i kad nakon 63 godine poganog života, u zadnjem dahu izustim svjedočenje da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov Poslanik"¦ Čak i tad.
"Prokleti slabići i mamine maze"¦" ponovno struji kroz tvoj ponosom okovani mozak "“ "Svi su isti".

Možeš li racionalno objasniti prijezir u svom srcu kad sretneš moju majku, sestru ili ženu na ulici, kako čedno a u isto vrijeme plemenito koraća izjavljujući svakim korakom ponos zbog svog hidzaba ili nikaba?
Trudiš li se bar malo da sakriješ mržnju u pogledu kad vidiš moju bradu u ma kojoj dužini i stilu asociranom sa islamom?

Imaš li petlje da mi nešto kažeš u oči? I kojim bi jezikom to rekao? Jeli onim što ti ga je crveni dedo naučio na dvoheftičnom policijskom kursu u Bačkoj palanci kada je iznenada nakon toliko dugog bravka na kursu usvojio "bre" kao svoju riječ? Ili onim za koji mi prebacuješ da ga iskrivljujem "stranim" riječima tipa hefta ili selam"¦
"Proklete neobrazovano-zaostale bradate spodobe i nindža bule" "“ prolazi ti val kroz korteks ispod od muke znojna čela. "Svi su oni isti"

Jel' zaista misliš da sam ja taj koji je ovdje prazna isprana olupina a da si ti taj koji je ispunjen humanizmom i prosvjetljenjem?

Dok ja stojim u hladnoj zimskoj noći pred centralnim zatvorom naspram kordona policajaca niskog čela, braneći posljednji tračak pravde na ovoj krvavoj zemlji, ti sjediš nedaleko od tog prizora, "na Relaxu", sa pivom u ruci držiš ders okupljenim kako je novo doba svanulo za našu djecu. Veoma prosvjetljeno od tebe.

Dok pendreci padaju po mojoj braći koja leže u krvavom snijegu završavaš svoj zadnji masterpeice za Slobodnu Bosnu ili Dane o ljudskim pravima i vrijednostima demokratskog društva. Veoma humano od tebe.

Najvažnija stvar u životu ti je šta je p'jana Brittney Spears povratila sinoć. Meni najvažnija stvar u životu je što su mi braća i sestre gladni u Bosni, u Gazi, u Iraku, u Somaliji i u Čečenistanu.

Gledaš MTV, VH1, ViVa i FOX channel "“ sretan i bez pameti. Ja noći provodim surfajući Net, ne bil' razaznao komadić istine o mom napaćenom Ummetu od silnih propagandi i dezinformacija.
I opet misliš da si bolji. Nemaš šta da kažeš, ali jedno ti je u glavi: "Svi su oni isti".

JA SAM MUSLIMAN i ovo je moj Manifesto.
Volim dobrotu i osuđujem zlo"¦ Ne ubijam ljude jer nisu kao ja, nego ratujem za goli opstanak. Mrzim teror i ubice nevinih jer mi je Onaj zarad Kojeg sve ovo radim objavio da ko ubije jednu nevinu osobu kao da je pobio cijeli svijet. Volim Istinu a prezirem laž. Blag sam u govoru ali nisam glup. Ne mrzim ljude ali prezirem njihova ružna djela. Borit ću se do smrti i za tebe koji ne znaš i dat ću život svoj"¦ Ali pobijeđen nikad ne mogu biti jer na kraju krajeva mi smo svi isti i istom cilju idemo"¦.


384642


Powered by Ra