Imam dva života. Jedan svoj i jedan što ga drugi izmisle.




28.06.2013.

Pitam se, kako je moguce ovoliko odstupanje u nacinu mog pogleda na svijet u roku od samo 15tak sati. Prethodni post i ovaj post su cisti sukob dobra i zla u meni. Ilahije i striptizete ne idu skupa, dzaba...

Znaci, ustanem, spremim se i na posao.

Sasvim obican dan.

 

Taman narucio kafu u 8:00, kad zove jedan lik, Turcin, kojeg nikad nisam vidio, culi smo se nekoliko puta telefonom, i razmijenili dva maila, kaze stig'o u Sarajevo sa jednim horom, hoce u Travnik pa pravac Ajvatovica, ali su se malo pogubili u planovima i sarajevskim ulicama, pita kako ce izaci, gdje mogu malo prosetati, kako ce do Travnika... i hajd objasnjavam ja, objasnjavam, nekako nervozan jer ne mogu da mu objasnim nista haman.

 

Nakon sto sam primijetio da ja pricam jedno, on trece, reko sjednite tu gdje ste, eto mene, taman da se upoznamo, pa cu vam objasniti kako cete sta naci, a tu navigaciju bacite u smece.

 

I skocim sav hujovit, kazem kolegama da uce dove da se ponasam normalno i im ne izbusim gume na autobusu.

 

Dodjem na Carsiju, guzva, vruce, nema se gdje stati, oni stali na sred jednosmjerne ulice, ne mogu da se okrenu, a ako idu naprijed zaglavice jos gore, mene huja uFatila, al' haj' ponasam se prilicno fino.

 

Reko hajde vi taj autobus nekako okrenite i za mnom, idemo negdje jesti, kafu popiti rahat. Vec pomalo mi zao, obzirom da su isli iz Ankare cijeli dan i noc, vidi se da su premoreni.

 

Zovnem na posao, reko, nista od toga da cu se vratiti za pola sahata, ne racunajte na mene heh.

 

Nazovem vlasnika jednog kafica, kazem mu da malo tih stolova odvoji za 30tak ljudi, nek' cure odmah spremaju svasta, za desetak minuta ces odjednom imati guzvu. I tako... Sjednemo, razgovor je vec malo opusteniji, i pocinjemo se pomalo smijati raznim desavanjima usput, kad cujem za jednim stolom dvojica nesto pjevuse.

 

Reko de malo jace, oni malo jace.

 

Reko, vi ste hor, haj'te vi nama jen'u.

 

Kaze onaj dirigent, ma kako, pa ovo je kafic, muzika, narod, mi umorni, to je nemoguce...

 

Reko, gazda, gasi muziku, makni stolove iz ovog dijela ovamo :D

 

Gleda co'jk, nista mu nije jasno, al' ugasi. Skupi se njih jedno 20tak, ostali su bili vani tako da ih nismo ni zvali.. I tako... Pocese...

Lagano...

Pa sve glasnije...

Narod u prolazu je zaviriv'o, kako to da se ilahija cuje iz kafica, poceli su stajati.

Oni su ucili sve jace, ovih 10 udje, 30 muskih glasova odjednom, k'o jedan. Mislim da su stakla da objektu pocela vibrirati....

 

Moja Ammara je upravu, nijedan muzicki instument ne moze biti mocan kao ljudski glas.

 

Iz okolnih radnji su poceli izlaziti radnici, musterije, i okupljati se ispred, ulazeci u kafic, vireci kroz prozore, propinjuci se na prste...

 

Ljudi preko puta iz parka prelaze ulicu i slusaju otvorenih usta. Nije osjecaj k'o na koncertu, skroz je drukciji, mocniji, posto su na metar od nas, pogadja brate u srce.

 

Pocese okupljeni i plakati, ona jedna konobarica sva u suzama, gazda objekta za njom, supruga od gazde,.. u jednom momentu su svi imali suze u ocima, a i mene je nekako stislo u grudima, nisam uopce imao snage da to sve snimam, spustio sam mobitel na sto i uzivao....

 

Dodje gazda i zagrli me, dodje ona konobarica i zagrli me, supruga od vlasnika, i jos neki ljudi koje uopce ne poznajem, svi mi govore hvala, a ja prilicno izgubljen, ne kontam sto meni zahvaljuju....

 

Ja sam samo nekakve putnike sto su pitali za smjer svratio na kafu... I tako...

Nakon sto sam jednu nanu iz Rijeke prvi put u njenom zivotu odveo u kafanu, uspio sam napravit' mini koncert ilahija u kafani... Divno...

 

A jos sinoc sam se pitao kako je prosao gotovo cijeli mjesec a da nisam nista blesavo napravio, i u glavi sam sebi cestitao i urucivao nobelovu nagradu i pehar Lige prvaka....

 

 /ovo je "zagrijavanje", slijedecu sam slusao  otvorenih usta, nije mi palo na pamet da bilo sta snimam... a dok sam radio upload slika, skontah da imaju koncert i u Sarajevu :D/

 

 

 

 

 

 

 

 

Duh Koji Hoda



















"Crne rupe nastaju
kad se um ubrza do beskonacnosti,
ali u negativnom smislu.
Tako da ti se cini da
onoga do cega ti je stalo
nema.
Nema zivota.
Nema sveta.
Nema drugih ljudi.
Nema cak ni tebe..."
---------
Ovaj kutak I-neta nema veze sa stvarnoscu.
Sve price, dogadjaji i likovi NISU IZ STVARNOG ZIVOTA.
SVE je izmisljeno, samo djelic maste....
---------






ra.blog.sa@gmail.com

Jednom sam imao Prijatelja. Poginuo je na Kapiji, u Tuzli....
KAJLO STARA

PRIJATELJU MOJ
DRUZE NAJBOLJI
OSTAVI ME KADA MNOGO
TREBAO SI MI K'O NIKADA

U NAJGORE DANE
JA LIJECIM RANE
KOJE MI NIKAD NECE
NI ZAMLADITI JARO MOJ

U TOM NOVOM SVIJETU
NADJI MJESTO ZA MENE
JER JA OVDJE NECU MOCI
DUGO BEZ TEBE
KAJLO STARA, JARO MOJ

ONO STARO DOBRO VRIJEME
NIKAD NECE BITI,
A NI NASU STARU RAJU
OPET SASTAVITI
JER NEMA NJIH

U MOM SRCU ZNAJ
ZAUVIJEK CES BITI,
A JA DRINSKOM CESTOM
NECU VISE PROLAZITI
A RAZLOG ZNAM

MANIFESTO

Novo je doba"¦ Gledaš vijesti na 100 kanala simultano i većina govori samo o jednom. Ponovno su razotkrili teroristički lanac muslimana koji su planirali da pobiju djecu i ugase svetost slobode, a sve u cilju mračnjaštva i nazadnjaštva. "Prokleti muslimani"¦" misao ide kroz tvoj, medijima odgojeni mozak "“ "Svi su isti".

Ali jesi li ikad, u svom životu, razmislio svojom glavom? Jesi li ikad pokušao isključiti svoj um iz Matrice i pogledati svijet kroz oči muslimana? Imaš li uopće um i razum ili je to samo antropološski privid koji je humanizam usadio u tebe? Ne boj se. Dođi i vidi.

JA SAM MUSLIMAN"¦ uđi u moj svijet onakav kakav jeste.

Moj svijet može početi bilo kada. U trenutku kada mi babo dovi za hairli porod, a mati me nosi tek 3 mjeseca u utrobi"¦ Dok mi uče ezan i ikamet na uho i zovu me mojim muslimanskim imenom, sedam dana nakon što se rodim"¦ Dok u osmom razredu osnovne škole, na ekskurziji, sva mi raja leži pijana po podu hotelske sobe zajedno sa vrlim nastavnikom koji bi nas trebao odgajati i nadgledati, a ja na balkonu klanjam jaciju"¦ Kad se nakon heftu dana neprekidnog pušenja trave, "u čast" mog osamnaestog rođendana, nađem u džamiji na sedždi, moleći oproštaja od Allaha jer neću da živim taj život bez cilja"¦ Ili mi Allah Uzvišeni pošalje svog roba dobrog koji me podsjeti da sam prefur'o tridesetu i da mi pored svog uspjeha u životu fail samo Allah"¦ Ili možda kada u svojoj crkvi prvi put postavim pitanje o logici trojstva ili kontraverzama Biblije a prijekor svećenika me gurne prema Istini Jedinoj"¦ Čak i kada me hafiz Bugari dozove od heroina i zbunjeno klanjam sabah u Bijeloj džamiji"¦ Čak i kad nakon 63 godine poganog života, u zadnjem dahu izustim svjedočenje da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov Poslanik"¦ Čak i tad.
"Prokleti slabići i mamine maze"¦" ponovno struji kroz tvoj ponosom okovani mozak "“ "Svi su isti".

Možeš li racionalno objasniti prijezir u svom srcu kad sretneš moju majku, sestru ili ženu na ulici, kako čedno a u isto vrijeme plemenito koraća izjavljujući svakim korakom ponos zbog svog hidzaba ili nikaba?
Trudiš li se bar malo da sakriješ mržnju u pogledu kad vidiš moju bradu u ma kojoj dužini i stilu asociranom sa islamom?

Imaš li petlje da mi nešto kažeš u oči? I kojim bi jezikom to rekao? Jeli onim što ti ga je crveni dedo naučio na dvoheftičnom policijskom kursu u Bačkoj palanci kada je iznenada nakon toliko dugog bravka na kursu usvojio "bre" kao svoju riječ? Ili onim za koji mi prebacuješ da ga iskrivljujem "stranim" riječima tipa hefta ili selam"¦
"Proklete neobrazovano-zaostale bradate spodobe i nindža bule" "“ prolazi ti val kroz korteks ispod od muke znojna čela. "Svi su oni isti"

Jel' zaista misliš da sam ja taj koji je ovdje prazna isprana olupina a da si ti taj koji je ispunjen humanizmom i prosvjetljenjem?

Dok ja stojim u hladnoj zimskoj noći pred centralnim zatvorom naspram kordona policajaca niskog čela, braneći posljednji tračak pravde na ovoj krvavoj zemlji, ti sjediš nedaleko od tog prizora, "na Relaxu", sa pivom u ruci držiš ders okupljenim kako je novo doba svanulo za našu djecu. Veoma prosvjetljeno od tebe.

Dok pendreci padaju po mojoj braći koja leže u krvavom snijegu završavaš svoj zadnji masterpeice za Slobodnu Bosnu ili Dane o ljudskim pravima i vrijednostima demokratskog društva. Veoma humano od tebe.

Najvažnija stvar u životu ti je šta je p'jana Brittney Spears povratila sinoć. Meni najvažnija stvar u životu je što su mi braća i sestre gladni u Bosni, u Gazi, u Iraku, u Somaliji i u Čečenistanu.

Gledaš MTV, VH1, ViVa i FOX channel "“ sretan i bez pameti. Ja noći provodim surfajući Net, ne bil' razaznao komadić istine o mom napaćenom Ummetu od silnih propagandi i dezinformacija.
I opet misliš da si bolji. Nemaš šta da kažeš, ali jedno ti je u glavi: "Svi su oni isti".

JA SAM MUSLIMAN i ovo je moj Manifesto.
Volim dobrotu i osuđujem zlo"¦ Ne ubijam ljude jer nisu kao ja, nego ratujem za goli opstanak. Mrzim teror i ubice nevinih jer mi je Onaj zarad Kojeg sve ovo radim objavio da ko ubije jednu nevinu osobu kao da je pobio cijeli svijet. Volim Istinu a prezirem laž. Blag sam u govoru ali nisam glup. Ne mrzim ljude ali prezirem njihova ružna djela. Borit ću se do smrti i za tebe koji ne znaš i dat ću život svoj"¦ Ali pobijeđen nikad ne mogu biti jer na kraju krajeva mi smo svi isti i istom cilju idemo"¦.


384642


Powered by Ra