Imam dva života. Jedan svoj i jedan što ga drugi izmisle.




03.07.2013.

Nastavnica Vildana

Jednom sam, cini mi se, spominjao kako sam vazda za uciteljice/nastavnice, mislio da su neka visa vrsta zena :D

 

Mozda tu ima uticaja i cinjenica da sam odrast'o na selu, pa mi je knjizevni govor, drukciji nacin oblacenja, kratka kosa, nalakirani nokti i tako te sitnice koje su u to vrijeme na selu bile nezamislive kod zena, bili razlozi zbog kojih sam te zenske ljude smatrao boginjama ili nesto slicno.

 

Recimo, jednom je nastavnica Vildana rekla: Danas imam goste pa moram praviti malo veci rucak, a nemam ideju sta bih... pa vidjevsi moj zaprepasten pogled, dodala: pa i ja pravim rucak kad dodjem kuci, znam kuhati, prati ves, peglati... Stvarno sam mislio da je ona samo nastavnica, i da joj je to jedini posao koji obavlja :)

 

To njeno kuhanje je meni bilo sokantno. Sve sam kasnije zamisljao njen volsebni nacin pravljenja rucka :D

 

Sinoc mi jedan skolski drug poslao sliku iz osnovne skole, koju je sacuvala nasa nastavnica Vildana. Meni je skroz zao sto ne znam ko su djeca na slici, nisam cak ni sebe prepoznao, ali nastavnicu Vildanu jesam, i sad kad nesto gledam, toliko je bila kulturno i ukusno obucena i sredjena, da nije ni cudo da sam mislio da je arijevka.

 

Pa k'o da je sad gledam kad nas je ucila da kazemo TROTOAR.

 

Mi smo ponavljali slogove za njom: TRO- TO- AR, onako horski.

A onda kaze- hajde svi skupa izgovorite rijec, a mi:

trotoVar.

I tako.

Vjerovatno smo mislili da je trotoar neki glavni saraf koji drzi sunce u svemiru da ne padne na nas, a nastavnica je bukvalno plakala od smijeha :D

 

Svaki put skacem od srece kad iznenada dobijem neki davno zaboravljeni komadic djetinjstva. Sinoc, kad sam dobio ovaj djelic, ponoc je bila davno prosla, a ja sam hodao po kuci k'o budala, od nekakve srece sto sad imam tu sliku, i sto imam tako lijepa sjecanja na prvu osnovnu skolu koju sam pohadjao i svoju specijalnu nastavnicu Vildanu.

 

Nastavnice, hvala sto postojite.

Nakon vise od dvije decenije, Vi i dalje imate sposobnost svojim ucenicima izmamiti osmjeh...

 

 

 

Duh Koji Hoda



















"Crne rupe nastaju
kad se um ubrza do beskonacnosti,
ali u negativnom smislu.
Tako da ti se cini da
onoga do cega ti je stalo
nema.
Nema zivota.
Nema sveta.
Nema drugih ljudi.
Nema cak ni tebe..."
---------
Ovaj kutak I-neta nema veze sa stvarnoscu.
Sve price, dogadjaji i likovi NISU IZ STVARNOG ZIVOTA.
SVE je izmisljeno, samo djelic maste....
---------






ra.blog.sa@gmail.com

Jednom sam imao Prijatelja. Poginuo je na Kapiji, u Tuzli....
KAJLO STARA

PRIJATELJU MOJ
DRUZE NAJBOLJI
OSTAVI ME KADA MNOGO
TREBAO SI MI K'O NIKADA

U NAJGORE DANE
JA LIJECIM RANE
KOJE MI NIKAD NECE
NI ZAMLADITI JARO MOJ

U TOM NOVOM SVIJETU
NADJI MJESTO ZA MENE
JER JA OVDJE NECU MOCI
DUGO BEZ TEBE
KAJLO STARA, JARO MOJ

ONO STARO DOBRO VRIJEME
NIKAD NECE BITI,
A NI NASU STARU RAJU
OPET SASTAVITI
JER NEMA NJIH

U MOM SRCU ZNAJ
ZAUVIJEK CES BITI,
A JA DRINSKOM CESTOM
NECU VISE PROLAZITI
A RAZLOG ZNAM

MANIFESTO

Novo je doba"¦ Gledaš vijesti na 100 kanala simultano i većina govori samo o jednom. Ponovno su razotkrili teroristički lanac muslimana koji su planirali da pobiju djecu i ugase svetost slobode, a sve u cilju mračnjaštva i nazadnjaštva. "Prokleti muslimani"¦" misao ide kroz tvoj, medijima odgojeni mozak "“ "Svi su isti".

Ali jesi li ikad, u svom životu, razmislio svojom glavom? Jesi li ikad pokušao isključiti svoj um iz Matrice i pogledati svijet kroz oči muslimana? Imaš li uopće um i razum ili je to samo antropološski privid koji je humanizam usadio u tebe? Ne boj se. Dođi i vidi.

JA SAM MUSLIMAN"¦ uđi u moj svijet onakav kakav jeste.

Moj svijet može početi bilo kada. U trenutku kada mi babo dovi za hairli porod, a mati me nosi tek 3 mjeseca u utrobi"¦ Dok mi uče ezan i ikamet na uho i zovu me mojim muslimanskim imenom, sedam dana nakon što se rodim"¦ Dok u osmom razredu osnovne škole, na ekskurziji, sva mi raja leži pijana po podu hotelske sobe zajedno sa vrlim nastavnikom koji bi nas trebao odgajati i nadgledati, a ja na balkonu klanjam jaciju"¦ Kad se nakon heftu dana neprekidnog pušenja trave, "u čast" mog osamnaestog rođendana, nađem u džamiji na sedždi, moleći oproštaja od Allaha jer neću da živim taj život bez cilja"¦ Ili mi Allah Uzvišeni pošalje svog roba dobrog koji me podsjeti da sam prefur'o tridesetu i da mi pored svog uspjeha u životu fail samo Allah"¦ Ili možda kada u svojoj crkvi prvi put postavim pitanje o logici trojstva ili kontraverzama Biblije a prijekor svećenika me gurne prema Istini Jedinoj"¦ Čak i kada me hafiz Bugari dozove od heroina i zbunjeno klanjam sabah u Bijeloj džamiji"¦ Čak i kad nakon 63 godine poganog života, u zadnjem dahu izustim svjedočenje da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov Poslanik"¦ Čak i tad.
"Prokleti slabići i mamine maze"¦" ponovno struji kroz tvoj ponosom okovani mozak "“ "Svi su isti".

Možeš li racionalno objasniti prijezir u svom srcu kad sretneš moju majku, sestru ili ženu na ulici, kako čedno a u isto vrijeme plemenito koraća izjavljujući svakim korakom ponos zbog svog hidzaba ili nikaba?
Trudiš li se bar malo da sakriješ mržnju u pogledu kad vidiš moju bradu u ma kojoj dužini i stilu asociranom sa islamom?

Imaš li petlje da mi nešto kažeš u oči? I kojim bi jezikom to rekao? Jeli onim što ti ga je crveni dedo naučio na dvoheftičnom policijskom kursu u Bačkoj palanci kada je iznenada nakon toliko dugog bravka na kursu usvojio "bre" kao svoju riječ? Ili onim za koji mi prebacuješ da ga iskrivljujem "stranim" riječima tipa hefta ili selam"¦
"Proklete neobrazovano-zaostale bradate spodobe i nindža bule" "“ prolazi ti val kroz korteks ispod od muke znojna čela. "Svi su oni isti"

Jel' zaista misliš da sam ja taj koji je ovdje prazna isprana olupina a da si ti taj koji je ispunjen humanizmom i prosvjetljenjem?

Dok ja stojim u hladnoj zimskoj noći pred centralnim zatvorom naspram kordona policajaca niskog čela, braneći posljednji tračak pravde na ovoj krvavoj zemlji, ti sjediš nedaleko od tog prizora, "na Relaxu", sa pivom u ruci držiš ders okupljenim kako je novo doba svanulo za našu djecu. Veoma prosvjetljeno od tebe.

Dok pendreci padaju po mojoj braći koja leže u krvavom snijegu završavaš svoj zadnji masterpeice za Slobodnu Bosnu ili Dane o ljudskim pravima i vrijednostima demokratskog društva. Veoma humano od tebe.

Najvažnija stvar u životu ti je šta je p'jana Brittney Spears povratila sinoć. Meni najvažnija stvar u životu je što su mi braća i sestre gladni u Bosni, u Gazi, u Iraku, u Somaliji i u Čečenistanu.

Gledaš MTV, VH1, ViVa i FOX channel "“ sretan i bez pameti. Ja noći provodim surfajući Net, ne bil' razaznao komadić istine o mom napaćenom Ummetu od silnih propagandi i dezinformacija.
I opet misliš da si bolji. Nemaš šta da kažeš, ali jedno ti je u glavi: "Svi su oni isti".

JA SAM MUSLIMAN i ovo je moj Manifesto.
Volim dobrotu i osuđujem zlo"¦ Ne ubijam ljude jer nisu kao ja, nego ratujem za goli opstanak. Mrzim teror i ubice nevinih jer mi je Onaj zarad Kojeg sve ovo radim objavio da ko ubije jednu nevinu osobu kao da je pobio cijeli svijet. Volim Istinu a prezirem laž. Blag sam u govoru ali nisam glup. Ne mrzim ljude ali prezirem njihova ružna djela. Borit ću se do smrti i za tebe koji ne znaš i dat ću život svoj"¦ Ali pobijeđen nikad ne mogu biti jer na kraju krajeva mi smo svi isti i istom cilju idemo"¦.


384642


Powered by Ra