beats by dre cheap

Kafana i mi- E.A.A.A.N.N.N.B.

Ovako kad nas co'jk sa strane gleda, nikad ne bi rekao da smo mi ljudi kojima konobari kazu: Eto vam kljuc na sanku, pa zakljucajte kad krenete.

.

Kad smo prvi put htjeli ici kuci, bilo je nekad oko 21:30h, posto je N. rekla da moze samo kratko. I tako, dok smo se oprostili i platili racun, bilo je 0:16, ali je, po baksuzluku, A. zaboravila nesto ispricati B. tako da smo ostali jos malo, i slijedeci racun smo platili tacno dva sata poslije, u 02:16.

.

I taman smo se slozili da imamo kucu koja se ne zove kafana, konobari se ponadali da cemo napokon izaci iz objekta, A. je uz pjesmu "A sad adio", pocela pjevati "Jutro je, utroje", N. je odusevljeno skocila i pocela zvizdati, B. uzela def,... i tako...

.

Muzicari svoje, mi svoje...konobari se za glavu uhvatili, a ostali gosti zabezeknuto aplaudirali, pjevali i skakali.

.

Dodje konobar i zagrli me, kaze: Ja tebi moram cestitati, da mi je samo znati sta sipas u tu coca- colu, pa si ostao normalan :D

.

Hocu mu ispricati da, nakon snova iz prethodnog posta, ovo i nije tako strasno, al' skontam da cu ga jos vise istraumirati, pa sam samo odmahnuo rukom.

.

Helem, kad smo napokon ustali da idemo, pocela je rasprava gdje je cije auto, nekako smo smetnuli s uma gdje je ko parkir'o, tako da smo ispred kafane nastavili praviti planove kako otici kuci. N. govori, ma samo vi mene ubacite u auto i stavite mi pojas, znam se ja sama dovesti do kuce, a A. je racunala koliko bi policijskih patrola moglo biti do kuce.

.

Kad odjednom B. pita, koliko je sati, reko 10 (mislim da je sunce vec pocelo izlaziti, tad kad je ona pitala). Kaze ona, pa dajte, rano nam je da idemo kuci, haj'mo jos negdje kafu popiti, a mi svi u nju zinuli, i kad smo skontali da je ona ozbiljna, nastao je opci urnebes od smijeha, a njoj ogroman upitnik iznad glave :D

.

Uglavnom, u jednom momentu sam sjedio u cosku, gledao ih i razmisljao o godinama koje smo skupa proveli, o belajima koje smo pravili, a onda svi slozno govorili NISMO MI, o stvarima zbog kojih smo vezani cijeli zivot, i bez obzira koliko se dugo nismo vidjeli, onog momenta kad se sastanemo, sve drugo nestane, budemo samo mi, djeca mame Mumi.

.

Prvi pokusaj odlaska kuci

  

 Drugi pokusaj odlaska kuci

 

 B. panicno trazi kljuceve ispod sjedista, kljuceve koje drzi u ruci...

 

Duh Koji Hoda
http://nunion.blogger.ba
31/03/2013 13:36