beats by dre cheap

Crna duša

Visoko podignutih ruku Hamza pjeva i polahko šeta kafanom. U pauzi između strofa ispija nove čaše i razbija ih od zid.

 

-  Hamza, a kad si ubio zadnjeg čovjeka?

 

- Četnika Dino, čet-ni-ka. Znam. U zadnjoj akciji. Mislili smo da smo završili kad Dado dovede onog pukovnika, kapetana, šta li je bio, sjećaš li se kad sam mu otkinuo glavu. Ti si opet plakao. Izađem napolje. Tresem se. Nedaleko od zemunice stanem da se smirim.

 

Odjednom čujem plač. Iz drugog rova. Ukočim se. Polahko puzim naprijed. Vidim silueta čovjeka.

Bacam se na njega. Desnom rukom udbijam njegov automat i hvatam ga za kosu. Zadignem mu vrat. U lijevoj ruci nož. Zamahujem.

Ali, to nije četnik.

To je skoro dijete. Šta sad? Kako da ga ubijem.

On hvata pištolj. BUUUUM. - Hamza zadiže džemper. Duž grudi ogroman ožiljak. Pokazuje putanju metka

 

 - Duž grudi, pa u vilicu, obraz, preko oka i duž čela. Zamah, nož se sjuri kroz glavu tog nesretnog mladića, skoro djeteta. Skačem, okrećem se. Nema nikog više. 

 

Hamza otresa glavom. Vraća se ponovo nazad u stvarni svijet.

Ispija novu čašu.

 

- Hamza, zapjevaj nam nešto naše. Nešto pravo naše.

Hamza raširi ruke

 

"Moj Dilbere, kud se šećeš

Aj, što i mene ne povedeš "

 

Dino je prevodio

 

"Moj dragi kad ideš napolje

zašto i mene ne povedeš sa sobom"

 

Dva starca su se toliko približili da su skoro sjedili za istim stolom sa Hamzom i Dinom.

 

"Što te volim,

Ah, što te ljubim,

Aman, Bože moj "

 

Oh kako te ljubim,

Aman, Bože moj"

 

"Povedi me u čaršiju,

Aj, pa me prodaj bazardžiji."

 

 

"Povedi me u Centar,

Aj, pa me založi u zalagaonicu."

 

"Što te volim,

Ah, što te ljubim,

Aman, Bože moj."

 

Dino je tiho prevodio pjesmu gostima. Hamza iskapi flašu i razbi je.

 

 - Dino, vjeruješ li ti meni?

 

- Vjerovao sam ti kad su nam glave bile u torbi.

- Samo neka sam ja tebe našao. Biće dobro. Sve će biti dobro. Vidjećeš. Imam dobar posao. Radim za sindikat. Nećeš vjerovati, 25 $ na sat. Može nam biti za sve. Naći ćemo stan u dobroj četvrti. Smjestimo se i polahko. Ići ćemo na jezero da pecamo. Odavno se spremam. da kupim pribor. Malo u kafanu, pa cure. Tebe ćemo u školu. Ima sto poslova koje možeš da radiš. Čuj majke ti - homeless.

 

- Pusti to sad Hamza. Pjevaj nam!

- Hej gazda, ima li još pića? Ima li viskija za bivše ratnike? Za bivše kraljeve? Dino! Mi smo bili kraljevi. Jesmo li?

 

- Barmen se trgnu. Slušajući ove čudne priče i pjesme potpuno je zaboravio na kafanu i na goste. Izvuče nove flaše i nasu piće za sve. Viski je već potpuno obuzeo Dinu. Bio je na granici sna. Hamzino pitanje kao da ga probudi. U momentu se promijeni. Nije to više bio onaj do maloprije pijani mladić. Oči mu se izbistriše i pogled postade čvrst. Ispi čašu i razbi je.

 

- Jesmo Hamza. Mi smo bili kraljevi, - ustade, zagrli Hamzu i prvi poče pjevati. Hamza prihvati:

 

"Da je meni leći umrijeti,

Lane moje, leći umrijeti.

Umrijeti, smrti ne vidjeti,

 

Lane moje, smrti ne vidjeti.

Da ja vidim ko će me žaliti,

Lane moje, ko će me žaliti."

 

U pola pjesme zastadoše. Dohvatiše flaše i počeše piti. Viski je klokotao, slijevao se pored usana, natapao im garderobu i kapao na pod.

 

Prije nego dođoše do dna flaša, izgubiše ravnotežu, zaljuljaše se i poletiše na pod.

Dvojica opakih skočiše i uhvatiše ih malo prije samog poda. Barmen pokaza da ih spuste na pod.

 

- Džordži, ti si sa autom ovdje? Opaki klimnu glavom.

- Stavite ih u auto i odvezite na ovu adresu, - on otvori papirić sa adresom.

 

- Neka sam proklet. Neka sam proklet. Ha, ha, ha, ha...

 

Džordži. Odvezi ih. Pazi, da im nije falila dlaka s glave.

- Hej Kris, šta ti pada na pamet? Znam valjda i ja razlikovati...

- Nadam se da znaš. I možeš me slobodno zvati Fani Kris od noćas.

- Nećeš se ljutiti. Nezgodan si, znaš.

- Nema problema. Gledaj ovamo. Staviću im njihov novac nazad. Nemoj da šta zafali. Ovo noćas sam ja častio.

 

- Jesu li te podsjetili na Sajgon?

Fani Kris šutke klimnu glavom.

Duh Koji Hoda
http://nunion.blogger.ba
13/04/2013 12:35