beats by dre cheap

Zemun

Pijem tako kafu u Kozluku i cujem tri/cetiri djecacica kako s odusevljenjem raspravljaju o "facama" iz Zemuna, kako su oni kul i opasni.

.

A ja taman tamo krenuo, ali sam usput razvlacio, kafa ovdje, corbica ondje, reko da ne cekam tamo.

.

Medjutim, nakon sto sam cuo ove kako pricaju i sjetivsi se naslova iz novina, TVa,.. skontam da odem malo prosetati, makar par sati, da vidim kakav je taj Zemun. Doduse, bio sam prije mjesec/dva, ali to je nesto kratko bilo, izmedju dva leta, nedovoljno da bilo sta vidim.

.

I tako, ha sam pres'o granicu, izleti lik s radarom, mase k'o vjetrenjaca na orkanskim vjetrovima. Stanem ja, dobar dan, dobar dan, ogranicenje, brzina, ovo ono, standardna prica.

.

Pita on mene: Sta cemo?

.

Reko, nista, daj mi jedno hiljadu dinara da imam za kafe, ja cu tebi 20 evra, i rijesen problem.

Smije se on, smijem se ja. Ispricamo se tako.

Na mom prasnjavom autu povuce jednu liniju, kaze: radare imas ovdje, ovdje i ovdje, u Zemunu idi u taj i taj kafic, tu su ti najbolje ....e.

Vidim, coj'k sve zna, vazdan bi on pric'o.

Stvarno, tacno na mjestima koje je oznacio na prirucnoj karti, krili su se likovi u zbunju.

Posten covjek, nea sta.

A ja grijehe skupljam li skupljam. Mito i korupcija, heh.

.

Odem u onaj kafic sto mi je plavac rek'o, kad tamo stvarno kao u filmovima, likovi u trenerkama sa lancOvima oko vrata, ogromnim krstovima, dovikivanje- bre, brate, 'ej, nevjerovatna auta sa tamnim staklima, cure sa minimalnom ali full opremom i hodanjem od kojeg puca asfalt, mermer, pod stiklama. Jaran mi je predlozio da slijedeci put izvadim nalaze kad krenem prema tom dijelu svijeta, pa da ih opet izvadim kad se vratim, a onda uporedim.

.

Pitam se, kad su sad takvi kad su k'o fol rastureni, kakvi su onda bili kad su bili najjaci??

.

Osjetio sam da me znatizeljno gledaju, osim bh tablicama i nedostatkom trenerke, razlikovao sam se od njih i po glavi, nekako nije bila kockasta k'o kod njih, bas se vidjelo da sam pao s Marsa.

.

Ne znam sto mi to uopce treba, koji klinac moram ici u takvu kafanu, gdje izlaze takvi tipovi ljudi, noge mi se tresu od straha, ali dzaba, hocu ja da vidim kako to izgleda.

.

Stvarno je specificna situacija i specificni ljudi. Nije ni tesko snimiti one filmove, samo odes u Zemun i eto inspiracije.

.

Kasnije sam htio da idem u Barandu, ali su mi likovi u Zemunu bas bili interesantni, tako da sam ostao tu gotovo do 22h. Oni su se smjenjivali, kako koji dodje, gleda u tablice, pa u mene, sto je bilo jako smijesno, ali mi nije palo na pamet da se smijem, svakog momenta sam ocekivao da ce neko prici i pucati mi u glavu. Koji sam ja ludjak jbt :S

.

Ali eto, kontam, nikoga ne diraju ako gledas svoga posla haha.

.

Normalno, ne vjerujem da je cijeli Zemun takav, ali ja sam bas ciljano isao u tacno odredjene lokale, zivo me zanimalo...

.

Sjetih se onih djecacica od jucer kad sam u povratku prolazio kroz Kozluk, jutros nekad oko 3h.

.

Eh djeco, djeco...

 

 

Duh Koji Hoda
http://nunion.blogger.ba
19/04/2013 11:48