Jednom sam imao jednog jarana koji je sve govorio da ce umrijet' u 55toj.
Iz nekih svojih razloga.
I tako, nekad u tridesetim mu je srce odjednom prestalo kucati.
Bez ikakve prethodne najave, vidljivog ili logicnog razloga se srusio na sred kuce.
Nakon panicne trke ukucana, poziva hitnoj i transporta na Kliniku urgentne medicine, srce je opet pocelo stabilno kucati, kao da se nista nije desilo.
Prvobitno uradjeni testovi su pokazivali raspad svega i svacega, nista nije bilo kako treba, a testovi nakon dva sahata su prikazali savrseno zdravlje za te godine.
Ni najmoderniji instrumenti, niti tim ljekara nisu uspjeli dokuciti u cemu je fol.
Za nekoliko sati ponovo su uradili testove, sve moguce i nemoguce, i dalje sve savrseno.
Ironicno je koliko vjerujemo instrumentima, a oni se tako lahko daju zavarati.
I jaran je ironicno pogledao modernu tehnologiju, ironicno se i nasmijao, pruzio ruku da mu pocupaju sve one kablove, ogrnuo jaknu i otisao iz ironicno moderne sobe u, naoko, zastarjeloj bolnici, ne obaziruci se na molbe ljekara za jos testova, i nagovaranje ukucana za jedan dan pauze.
Kazem mu ja da je lud, on se smije, kaze- jednom se zivi.
Jucer je opet radio testove.
Bio je upravu.
Jednom se zivi.
|