beats by dre cheap

Pitam se, kako je moguce ovoliko odstupanje u nacinu mog pogleda na svijet u roku od samo 15tak sati. Prethodni post i ovaj post su cisti sukob dobra i zla u meni. Ilahije i striptizete ne idu skupa, dzaba...

Znaci, ustanem, spremim se i na posao.

Sasvim obican dan.

 

Taman narucio kafu u 8:00, kad zove jedan lik, Turcin, kojeg nikad nisam vidio, culi smo se nekoliko puta telefonom, i razmijenili dva maila, kaze stig'o u Sarajevo sa jednim horom, hoce u Travnik pa pravac Ajvatovica, ali su se malo pogubili u planovima i sarajevskim ulicama, pita kako ce izaci, gdje mogu malo prosetati, kako ce do Travnika... i hajd objasnjavam ja, objasnjavam, nekako nervozan jer ne mogu da mu objasnim nista haman.

 

Nakon sto sam primijetio da ja pricam jedno, on trece, reko sjednite tu gdje ste, eto mene, taman da se upoznamo, pa cu vam objasniti kako cete sta naci, a tu navigaciju bacite u smece.

 

I skocim sav hujovit, kazem kolegama da uce dove da se ponasam normalno i im ne izbusim gume na autobusu.

 

Dodjem na Carsiju, guzva, vruce, nema se gdje stati, oni stali na sred jednosmjerne ulice, ne mogu da se okrenu, a ako idu naprijed zaglavice jos gore, mene huja uFatila, al' haj' ponasam se prilicno fino.

 

Reko hajde vi taj autobus nekako okrenite i za mnom, idemo negdje jesti, kafu popiti rahat. Vec pomalo mi zao, obzirom da su isli iz Ankare cijeli dan i noc, vidi se da su premoreni.

 

Zovnem na posao, reko, nista od toga da cu se vratiti za pola sahata, ne racunajte na mene heh.

 

Nazovem vlasnika jednog kafica, kazem mu da malo tih stolova odvoji za 30tak ljudi, nek' cure odmah spremaju svasta, za desetak minuta ces odjednom imati guzvu. I tako... Sjednemo, razgovor je vec malo opusteniji, i pocinjemo se pomalo smijati raznim desavanjima usput, kad cujem za jednim stolom dvojica nesto pjevuse.

 

Reko de malo jace, oni malo jace.

 

Reko, vi ste hor, haj'te vi nama jen'u.

 

Kaze onaj dirigent, ma kako, pa ovo je kafic, muzika, narod, mi umorni, to je nemoguce...

 

Reko, gazda, gasi muziku, makni stolove iz ovog dijela ovamo :D

 

Gleda co'jk, nista mu nije jasno, al' ugasi. Skupi se njih jedno 20tak, ostali su bili vani tako da ih nismo ni zvali.. I tako... Pocese...

Lagano...

Pa sve glasnije...

Narod u prolazu je zaviriv'o, kako to da se ilahija cuje iz kafica, poceli su stajati.

Oni su ucili sve jace, ovih 10 udje, 30 muskih glasova odjednom, k'o jedan. Mislim da su stakla da objektu pocela vibrirati....

 

Moja Ammara je upravu, nijedan muzicki instument ne moze biti mocan kao ljudski glas.

 

Iz okolnih radnji su poceli izlaziti radnici, musterije, i okupljati se ispred, ulazeci u kafic, vireci kroz prozore, propinjuci se na prste...

 

Ljudi preko puta iz parka prelaze ulicu i slusaju otvorenih usta. Nije osjecaj k'o na koncertu, skroz je drukciji, mocniji, posto su na metar od nas, pogadja brate u srce.

 

Pocese okupljeni i plakati, ona jedna konobarica sva u suzama, gazda objekta za njom, supruga od gazde,.. u jednom momentu su svi imali suze u ocima, a i mene je nekako stislo u grudima, nisam uopce imao snage da to sve snimam, spustio sam mobitel na sto i uzivao....

 

Dodje gazda i zagrli me, dodje ona konobarica i zagrli me, supruga od vlasnika, i jos neki ljudi koje uopce ne poznajem, svi mi govore hvala, a ja prilicno izgubljen, ne kontam sto meni zahvaljuju....

 

Ja sam samo nekakve putnike sto su pitali za smjer svratio na kafu... I tako...

Nakon sto sam jednu nanu iz Rijeke prvi put u njenom zivotu odveo u kafanu, uspio sam napravit' mini koncert ilahija u kafani... Divno...

 

A jos sinoc sam se pitao kako je prosao gotovo cijeli mjesec a da nisam nista blesavo napravio, i u glavi sam sebi cestitao i urucivao nobelovu nagradu i pehar Lige prvaka....

 

 /ovo je "zagrijavanje", slijedecu sam slusao  otvorenih usta, nije mi palo na pamet da bilo sta snimam... a dok sam radio upload slika, skontah da imaju koncert i u Sarajevu :D/

 

 

 

 

 

 

 

 

Duh Koji Hoda
http://nunion.blogger.ba
28/06/2013 22:21