beats by dre cheap

Privatizacija i giganti u vidu eksperimenta

Uvijek sam se cudio kad spominju privatizaciju velikih privrednih subjekata u kontekstu opstanka nakon rata.

 

Kao da nije bilo lose i ilegalne privatizacije, oni su mogli opstati, ili da je privatizacija bila bolje i pametnije provedena, oni bi opstali i zaposljavali hiljade radnika.

 

Pogledajte istini u oci.

 

Nijedan scenario ne bi pomogao opstanku tih privrednih subjekata.

Politicari u tom smislu privatizaciju koriste iskljucivo u predizborne svrhe. SDP prebacuje na SDA, SDA u suprotnom smjeru, onda SBB na obje navedene i tako u krug... Daju vam lizalo u celofanu koji traje otprilike cetiri godine, i kad celofan napokon nestane, vi lizalo polizete i onda od srece letite glasati.

 

Privatizacija je bila nelegalna u kontekstu da su privredni subjekti prodati za RELATIVNO male pare, pod sumnjivim okolnostima, sa odredjenim procentima, ispod stola... Kazem relativno male cijene, jer vjerovatno nije bilo nesta puno ispod stvarne cijene, nego je dio novca otisao u privatne dzepove i to je u osnovi jedini problem privatizacije.


Ali i da su prodati sasvim transparentno, to i dalje ne znaci da su mogli opstati.

 

Naprotiv, nisu imali apsolutno nikakve sanse jos od '93.

 

Prvo, trebate naci primjere opstanka velikih privrednih subjekata bilo gdje... to jednostavno ne postoji. Oni traju odredjen vremenski period i nestanu. Sa velikom bukom, jer su veliki. Ali nestanu.

 

Ni najveci nisu prezivjeli duze od 50 godina. Samo rijetki, bas rijetki imaju dugogodisnju tradiciju. Coca- Cola, Pepsi, neke naftne kompanije iiii ... ko jos? Dajte primjere molim. Bilo gdje u svijetu, ne mislim samo na BiH.


Uglavnom, to su kompanije kojima nije potreban tehnoloski napredak, recept za Coca- Colu je uvijek isti, nafta je uvijek nafta.

 

Giganti nisu predvidjeni da opstaju neograniceno, nego da traju odredjeni vremenski period da sto vecom zaradom. Nasi giganti su odradili svoje, cak i da nije bilo rata, mogli su potrajati jos desetak godina.

 

Nakon toga se urusavaju u vlastitoj velicini.

 

Nokia, Motorola, BlackBarry... sinonimi za uspjesno, veliko, mocno, ... danas su sta?

 

Mocne medijske agencije AP, CNN, Times,... koje su zaposljavale hiljade ljudi sirom svijeta su danas tabloidi sa tirazom od 1000 primjeraka. Ni na netu im ne ide nista bolje.

 

Pa mega carstva sa sto miliona stanovnika traju i nestanu. Mocni SSSR je trajao koliko?

 

A vi pricate o opstanku PRETISa, ZRAKa, Vranice,...


 

E sad, zasto mislite da bi jedan UNIS, Energoinvest, Hidrogradnja, Polihem, Dita,... trebali ili morali opstati?

 

Mi smo bili u ratu. Period od posljednje modernizacije pogona do dana kad je ulazak u prostore tih firmi bio uopce moguc je najmanje 10 godina. Za deset godina je Nokia porasla do neslucenih razmjera, a zatim propala i nestala toliko da se zezaju s njima.

 

Morate razumjeti da su price oko tih predratnih privrednih megasubjekata, objekata i predikata nesto sto je nemoguce u stvarnom poslovnom svijetu. Da to tako ide, dosli bi zidovi i sve pokupovali po jeftine pare, a onda pravili cuda :)

 

Privatizacija je bila ilegalna, ali ne postoji nesto ili neko ko je mogao spasiti nase gigante, to je laz, razmislite. Svi ovi profesori ekonomije koji pricaju kako su te firme mogle i danas raditi da nije bilo strasne privatizacijske pljacke se samo zezaju. Ili su citali previse propagandnih materijala, pa su malo fulali stoljece.

 

Pa mocni VW nije mogao pronaci isplativost u fabrikici u Vogosci, a vi ocekujete da neko investira stotine miliona i pokrene zeljezaru Zenica u punom kapacitetu? Ma cudom se cudim da se onom Mitalu isplatilo pokrenuti i onaj djelic, osim ako nije htio oprati kakvih para.

 

Nekako imam osjecaj da ljudi zive u iluziji i smatraju da su samo pravi ljudi bili odmah poslije rata na vlasti, svi privredni giganti bi mogli raditi k'o i prije.

 

Ja vam tvrdim da NIJEDAN nije mogao raditi, pa da su sve genijalci i apostoli zasjeli u fotelje.

 

Pa ljudi, pola godine ako nesto ne modernizujes i ne investiras u nove tehnologije, ne odrzavas, ne farbas, ne sipas ulje, ne,... ti si zastario, nema te, ne pomazu ti ni milijarde na racunu kad krene pad.


 

Deset godina zaostatka za privrednim tokovima ne moze nadoknaditi ni Sveti Petar sa svim svojim cudesima, a vi i dalje zivite u iluziji da je FAMOS poslije rata mogao pronaci nacin da vrati na posao 7000 radnika....


Agrokomerc nije mogao povratiti svoju proizvodnju pa makar sve babe bile klonirane umjesto ostalih radnika, zasto to ne vidite?

 

Zanimljivo.

 

Eno vam ba Radoncic crce od smijeha.

 

Giganti padaju, uvijek, jos od Golijata. To je nepisano pravilo. Vama ga izgleda treba uklesati iznad kucnih vrata da ga svaki dan vidite i shvatite.

 

Privatizacija uopce nema veze sa danasnjim stanjem, i ako ima, ona je minorna, jer kompanije prodate u bescijenje zaista nisu vrijedile nista. Vrijedile su pojedine lokacije i to je to. Sve ostalo je bilo potpuno bezvrijedno. Otpad koji vise kosta da se ocisti nego sto bi mogao povecati vrijednost necega.

 

Da vam docaram...(cifre su naravno proizvoljne, sluze samo u svrhu stvaranja crteza u vasoj glavi)


Ako imate viska para, probajte eksperimentirati.

 

Odvojite 100.000.00 maraka, napravite objekat 5X5. Kostace vas 10.000.00KM. Zatim kupite laptop, stampac, sto, stolice, kopir aparat, fax, ... u vrijednosti od jos 10.000,00 KM. Onda kupite bager od 50.000,00KM, auto od 30.000,00KM. Dakle, vi imate nesto sto vrijedi 100.000,00KM.


Razbijte jedan prozor na objektu, a auto i bager ostavite parkirane ispred, zatim preselite negdje na more i vratite se za 5 godina.

 

Sigurno nista sto ste kupili za onih 10.000,00KM prilikom opremanja unutrasnjojsti objekta nije ostalo. To vam garantujem. Bager i auto nakon pet godina, bez obzira sto su kupljeni novi, mozete odvesti kod majstora da cacka i pokusava spasiti ponesto, sto ce vas kostati jos 50.000,00KM. Znate kakvi su majstori... fali ovo, fali ono... zahrdjali diskovi, probila korozija na blatobranima, gume pojele cuke, unutrasnjojs moljci, plastika se iskrivila na suncu... Sta je ostalo? Ono 5X5 koje trebate renovirati jer je prozor bio razbijen i vlaga unistila zidove, podove,... jos 20.000,00KM. Znate, u medjuvremenu je cijena materijala porasla, vas objekat nije donosio nikakvu zaradu, tako da umjesto onoga sto ste platili 10 da ga napravite, sad vas kosta 20 da ga popravite. Dakle, uopce ne morate imati rat, zaboravimo ga.


Prenesite to sad na veci nivo. Objekti 50X50 sa 500 razbijenih prozora, 1000 bagera, 500 auta, stotinama laptopa, hiljadama telefona,... To je '92 kostalo stotine miliona maraka, i to njemackih. Nakon pet godina ste morali platiti odvoz smeca u konvertibilnim.


Vidite, ako pratite bilanse jedne firme, mozete svasta zakljuciti. Osim da nesto sto stoji pet godina moze imati neku vrijednost na kraju tih pet godina. Firma nije vino. Firma nije raritet, nije klasicna umjetnost. Vrijednost privrednog subjekta je u slobodnom padu preko vikenda ako se nista ne radi, a mi pricamo o godinama...

 

Poenta je da su firme stvarno bile bezvrijedne, bez obzira koliko mi htjeli da su one imale nekakvu vrijednost...

 

Zao mi je....

 

Jedino sto je vrijedilo je lokacija i poneka zgrada u centru grada koja nije previse ostecena pa je potrebno samo milion dva da se renovira....

 

Probudite se...

 

Privatizacijom su se obogatili pojedinci, ali firme nisu mogle opstati. Ni u jednom scenariju.


Privatizacijom nisu zaradjene nikakve pare koje bi mogle pomoci razvoju privrede, nego je skinut teret koji bi je u potpunosti ugusio. Pojedinci su pri tom zaradili, ali i da nisu, drzavi bi to donijelo 100 miliona vise, i sta sad s tim? Jedino sto se moglo uraditi je isplata nekih naknada otpustenim radnicima.

 

Mozda ja to sve pogresno vidim i mozda ne znam da je prijeratna imovina istovjetna poslijeratnoj, ali logika je obicno neumoljiva...

 

 

 



 

 

Duh Koji Hoda
http://nunion.blogger.ba
20/02/2014 09:54